Petar Miljanović
PETAR MILjANOVIĆ | |
---|---|
Petar Miljanović | |
Mesto rođenja | Husino, kod Tuzle Austrougarska |
Datum smrti | 18. 4. 1942. (25 godina) |
Mesto smrti | Brezice kod Doboja ND Hrvatska |
Član KPJ od | 1940. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije |
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. |
Petar Miljanović (Husino, kod Tuzle, 16. septembar 1916 – Brezice kod Doboja, 18. april 1942), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija
Rodio se u selu Husino, kod Tuzle 16. septembra 1916. godine u radničkoj porodici. Otac mu je bio rudar i jedan od učesnika Husinske bune koja je bila od 21. do 28. decembra 1920. godine. Za vreme bune bio je član štrajkačkog odbora. Petar je nakon završene osnovne škole i mašinbravarskog zanata postao rudarski radnik. Kada je obnovljena Komunistička partija Jugoslavije 1940. godine postao je njen prvi sekretar. Glavni cilj bio mu je da pridobije i okupi seosku i radničku omladinu kako bi prišli Komunističkoj partiji. Nakon sloma Jugoslovenske države radio je na pripremi ustanka u Husinu i njegovoj okolini. Zajedno sa grupom komunista pribavio je oružje i 20. avgusta stigao u mesto Brezike na Ozrenu gde je bio štab utaničkih snaga.[1]
Učestvovao je u napadu na Doboj 23. avgusta u grupi koju su sačinjavali borci iz okoline Ozrena. U ovom napadu poginuo je komandir Husinjana Ivo Bojović, te je Petar Miljanović jedno vreme vršio dužnost komandira čete. Petar je bio hrabar vojnik, a posebno se istakao u borbi sa ustašama na putu Tuzla − Kladanj, protiv četnika na Ozrenu i domobrana na Vozući. U martu 1942. je formiran 1. istočnobosanski bataljon a Husinska grupa je ušla u sastav 3. čete tog bataljona. Tom prilikom Petar Miljanović je postao njen komesar. Nedugo zatim, 18. aprila 1942. godine četnički zaverenici su izvršili puč u Ozrenskom NOP odredu. Petar je poginuo u borbi sa četnicima toga dana u selu Brezicama na Ozrenu.[1]
Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita, 27. novembra 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.[1]
Reference
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Narodni heroji Jugoslavije 1982: str. 556
Literatura
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982.
- p
- r
- u
- Brod
- Žarko Vidović
- Brčko
- Pero Ćuskić
- Mirko Filipović
- Odžak
- Prnjavor
- Stanko Vukašinović
- Vid Nježić
- Novak Pivašević
- Srbac
- Sava Vujanović Žuća
- Šamac
- Pero Bosić
- Mitar Trifunović Učo
- Bijeljina
- Vojo Ivanović
- Fadil Jahić Španac
- Veljko Lukić Kurjak
- Lazo Stojanović Lazić
- Hamzo Hamzić
- Rodoljub Čolaković
- Lopare
- Krsto Bjeletić
- Veselin Gavrić
- Dojčin Lukić
- Ivan Marković Irac
- Cvijetin Mijatović
- Vojko Milovanović
- Ratko Perić
- Jovo Radovanović Jovaš
- Dujo Rikić
- Branko Stojanović
- Milan Tešić
- Mijo Kerošević
- Pašaga Mandžić
- Pejo Marković
- Huso Merdžić
- Slavko Mičić
- Petar Miljanović
- Strahinja Mitrović
- Albin Herljević
- Franjo Herljević