Pejo Marković
PEJO MARKOVIĆ | |
---|---|
Pejo Marković | |
Mesto rođenja | Lipnica, kod Tuzle Kraljevstvo SHS |
Datum smrti | . 10. 1941. (Greška izraza: Nedostaje operator za - godina) |
Mesto smrti | planina Konjuh ND Hrvatska |
Profesija | radnik |
Član KPJ od | početka 1941. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije |
Narodni heroj od | 20. decembra 1951. |
Petar Marković – Pejo (Lipnica, kod Tuzle, 7. jul 1920 — planina Konjuh, oktobar 1941), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Pejo Marković je bio jedаn od nаjviđenijih husinskih rudаrа i komesar Husinske rudarske partizanske čete.[1]
Biografija
Rođen je 7. jula 1920. godine u selu Lipnica kod Tuzle, u rudarskoj porodici. Osnovnu školu nije završio, jer je u osmoj godini ostao bez oca. Zbog nemaštine morao je da služi kod imućnijih seoskih porodica. Na radu je došao u dodir s revolucionarno raspoloženom omladinom iz Husina. Uskoro je postao član SKOJ-a, a početkom 1941. godine i član Komunističke partije Jugoslavije.
Posle okupacije Jugoslavije 1941, radio je na prikupljanju oružja i mobilizaciji rudara za odlazak u partizane. Avgusta 1941. godine bio je organizator odlaska cele jedne čete rudara u partizane. Istakao se u prvoj i poznatoj akciji Ozrenskog partizanskog odreda u napadu na Doboj i Usoru; u ovoj akciji bila je dignuta u vazduh dugačka kompozicija puna neprijateljske avionske, topovske i puščane municije. Učestvovao je i u narednim borbama odreda na železničkoj pruzi Tuzla–Doboj.
Kada je oktobra 1941. godine trebalo da deo Ozrenskog odreda zajedno sa Birčanskim odredom učestvuje u napadu na Kladanj, Pejo se nalazio među sto boraca koji su se za 24 časa usiljenog marša probili kroz neprijateljsku teritoriju preko planine Konjuh i odmah stupili u borbu. U dvodnevnim borbama Ozrenska četa ovladala je Stuparima, razrušila tuzlanski vodovod i veliki kameni most. Tom prilikom razbijena je cela bojna domobrana i zaplenjeno nekoliko mitraljeza. Pejo je u ovim borbama učestvovao kao komandir čete. Kada je Pejovu četu kod Lupoglave iznenada napala neprijateljska kolona s leđa, on je pošao u juriš na njih. Neprijatelj je bio potisnut, ali je Pejo ostao teško ranjen. Iako je bilo malo izgleda da ostane živ, borci su ga uvili u ćebad i na nosilima kroz noć poneli nazad preko Konjuha. Kada su stigli na vrh planine, primetili su da je Pejo na putu izdahnuo. Sahranili su ga na samom vrhu planine.
Nasleđe
- Glavni članak: Konjuh Planinom
Pola godine kasnije, u leto 1942. godine, tim putem je naišla Šesta istočnobosanska brigada u kojoj su se nalazili i Pejini drugovi iz Ozrenskog odreda. U znak sećanja na mrtvog druga, poboli su crvenu zastavu na mestu gde je sahranjen. To je inspirisalo borca Miloša Popovića Đurina, koji je prisustvovao i sahrani i podizanju zastave, da speva poznatu pesmu „Konjuh planinom“.
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 20. decembra 1951. godine, Pejo Marković proglašen je za narodnog heroja.
Literatura
- „Narodni heroji Jugoslavije”. Beograd: Mladost. 1975.
- ↑ http://www.yugopapir.com/2014/04/nob-konjuh-planinom-prica-o-nastanku.html