Ramanova spektroskopija
Ramanova spektroskopija je spektroskopska tehnika koja se koristi za izučavanje vibracionih, rotacionih, i drugih nisko frekventnih modova sistema. Metod je dobio ime po C. V. Ramanu za šta je on 1930. godine dobio Nobelovu nagradu.[1] On je baziran na neelastičnom rasejavanju, ili Ramanovom rasejavanju, monohromatskog svetla, obično laserskog u vidljivom, bliskom infracrvenom, ili bliskom ultraljubičastom opsegu. Lasersko svetlo interaguje sa molekulskim vibracijama, fononima ili drugim pobuđivanjima sistema, što za posledicu daje pomeranje energijkog nivoa laserskih fotona naviše ili naniže. Energijsko pomeranje daje informaciju o vibracionim modovima sistema. Infracrvena spektroskopija proizvodi sličnu i komplementarnu informaciju.[2]
Reference
Literatura
- Gardiner, D.J. (1989). Practical Raman spectroscopy. Springer-Verlag. ISBN 978-0-387-50254-0.
Spoljašnje veze
- Raman na SiGe super rešetki
- Uvod u Ramanovo rasejavanje
- п
- р
- у
Atomska spektroskopija (Atomska apsorpciona spektroskopija · Masena spektrometrija) · Emisiona spektroskopija · Cirkularni dihroizam · Elektronska spinska rezonanca · Feromagnetna rezonanca · Fluorescentna spektroskopija · Gama spektroskopija · Spektroskopija laserski indukovanog raspada · Mesbauerova spektroskopija · Mikrotalasna spektroskopija · Nuklearna magnetna rezonancija · Ožeova elektronska spektroskopija · Rendgenska spektroskopija · Rezonantno pojačana multifotonska jonizacija · Rotaciona spektroskopija · Terahercna spektroskopija · UV-VIS spektroskopija · Vibraciona spektroskopija (Infracrvena spektroskopija · Ramanova spektroskopija)