Stranka narodne akcije
Stranka narodne akcije
| |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 | |||||||||
| Predsjednik | Heng Swee Keat | ||||||||
| Osnivač |
| ||||||||
| Glavni tajnik | Lee Hsien Loong | ||||||||
| Osnivanje | 21. studenog 1954. | ||||||||
| Sjedište | Blok 57B, New Upper Changi Road #01-1402 463057 Singapur | ||||||||
| Podmladak | Mladež PAP-a | ||||||||
| Ideologija |
| ||||||||
| Politička pozicija | Desni centar[8] | ||||||||
| Službene boje | |||||||||
| Parlament | 79 / 103 | ||||||||
Stranka narodne akcije (engleski: People's Action Party, PAP; malajski: Parti Tindakan Rakyat; mandarinski: 人民行动党, Rénmín Xíngdòng Dǎng; tamilski: மக்களின் செயல் கட்சி, Makkaḷin Ceyal Kaṭci), vodeća konzervativna[9][10] politička stranka desnog centra[11] u Singapuru. PAP je jedna od samo tri suvremene političke stranke zastupljene u parlamentu Singapura, uz oporbene Radničku partiju (WP) i Stranku singapurskog napretka (PSP).[12][13] Trenutni predsjednik stranke je Heng Swee Keat.
Historija
Stranka narodne akcije osnovana je kao tradicionalna stranka lijevog centra 21. studenog 1954. godine. Međutim, ljevičarsku je frakciju unutar stranke 1961. godine izbacio tadašnji premijer Lee Kuan Yew, usred spajanja Singapura s Malezijom, želeći pomaknuti stranačku ideologiju prema centru nakon prve izborne pobjede 1959. godine.[14] Početkom 1960-ih, stranka se počela pomicati prema desnom centru.[15] Nakon sporazuma iz 1965. godine, koji je doveo do nezavisnosti Singapura od Malezije, cijela je oporba bojkotirala opće izbore 1968., uz izuzetak Radničke partije, koja nije osvojila nijedno mjesto u parlamentu. Desetljećima nakon toga, PAP je imao ekskluzivitet u upravljanju nacionalnim institucijama i postao najveća politička stranka u zemlji.[16]
Od 1965. do 1981. godine, PAP je bila jedina politička stranka zastupljena u Parlamentu, sve dok nije doživjela svoj prvi izborni poraz od Radničke partije na izvanrednim izborima u izbornoj jedinici Anson. Unatoč tome, PAP je i dalje zadržao dominaciju u singapurskoj politici te je uvijek dobivao preko 60% glasova i 80% mjesta na svakim sljedećim općim izborima. Zbog činjenice da neprekidno vlada državom više od 60 godina, PAP je stranka s najdužim neprekinutim periodom na vlasti među modernim višestranačkim parlamentarnim demokracijama. Ujedno je druga stranka s najdužom vladavinom u historiji, nakon meksičke Institucionalne revolucionarne stranke (PRI), koja je bila na čelu države 71 godinu, od 1929. do 2000. godine.[17]
Ideologija
Pozicionirana na desnom centru singapurske politike, PAP je ideološki društveno konzervativna i ekonomski liberalna. Stranka općenito daje prednost ekonomskoj politici slobodnog tržišta te je zaslužna za pretvaranje singapurske ekonomije u jednu od najslobodnijih i najotvorenijih na svijetu;[18] povremeni državni intervencionizam uglavnom se odnosi na provođenje politike blagostanja. Stranka je poduprla stvaranje kompanija u državnom vlasništvu, koje se lokalno nazivaju korporacije povezane s vladom. To je učinjeno kako bi se pokrenula industrijalizacija, pospiješio gospodarski razvoj i rast, mahom kroz otvaranje novih radnih mjesta u različitim sektorima singapurskog gospodarstva.
Društveno, PAP podržava komunitarizam i građanski nacionalizam. Kohezija glavnih etničkih skupina u zemlji u jedinstveni singapurski nacionalni identitet čini osnovu mnogih stranačkih društvenih politika.[19] Što se tiče vanjske politike, PAP se zalaže za održavanje jake i snažne vojske, koja služi kao navodno nezamjenjiv jamac kontinuiranog suvereniteta zemlje u kontekstu njezinog strateškog položaja u međunarodnoj zajednici.[20][21]
Izborna historija
Zakonodavna skupština
| Izbori | Glasova | % | Mandata | +/– | Pozicija | Vlada |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1955. | 13,634 | 8.7% | 3 / 25 | ▲ 3 | 3. mjesto | Opozicija |
| 1959. | 281,891 | 54.1% | 43 / 51 | ▲ 40 | 1. mjesto | Vlada |
| 1963. | 272,924 | 46.9% | 37 / 51 |  6 | 1. mjesto | Vlada |
Parlament Malezije
| Izbori | Glasova | % | Mandata | +/– | Pozicija | Vlada |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1964. | 42,130 | 2.0% | 1 / 144 | – | 7. mjesto | Opozicija |
Parlament Singapura
| Izbori | Glasova | % | Mandata | +/– | Pozicija | Vlada |
|---|---|---|---|---|---|---|
| 1968. | 65,812 | 86.7% | 58 / 58 | ▲ 21 | 1. mjesto | Vlada |
| 1972. | 524,892 | 70.4% | 65 / 65 | ▲ 7 | 1. mjesto | Vlada |
| 1976. | 590,169 | 74.1% | 69 / 69 | ▲ 4 | 1. mjesto | Vlada |
| 1980. | 494,268 | 77.7% | 75 / 75 | ▲ 6 | 1. mjesto | Vlada |
| 1984. | 568,310 | 64.8% | 77 / 79 | ▲ 2 | 1. mjesto | Vlada |
| 1988. | 848,029 | 63.2% | 80 / 81 | ▲ 3 | 1. mjesto | Vlada |
| 1991. | 477,760 | 61.0% | 77 / 81 | 3 | 1. mjesto | Vlada |
| 1997. | 465,751 | 65.0% | 81 / 83 | ▲ 4 | 1. mjesto | Vlada |
| 2001. | 470,765 | 75.3% | 82 / 84 | ▲ 1 | 1. mjesto | Vlada |
| 2006. | 748,130 | 66.6% | 82 / 84 | ▬ 0 | 1. mjesto | Vlada |
| 2011. | 1,212,514 | 60.14% | 81 / 87 | 1 | 1. mjesto | Vlada |
| 2015. | 1,576,784 | 69.86% | 83 / 89 | ▲ 2 | 1. mjesto | Vlada |
| 2020. | 1,524,781 | 61.24% | 83 / 93 | ▬ 0 | 1. mjesto | Vlada |
Reference
- ↑ Goldblatt, David (2005). Governance in the Asia-Pacific. Routledge. str. 293.
- ↑ Berger, Mark (2014). Rethinking the Third World. Macmillan. str. 98.
- ↑ Tan, Kenneth Paul (2016). Governing Global-City Singapore. Taylor & Francis. str. 91.
- ↑ Kuah-Pearce, Khun Eng (2010). Rebuilding the Ancestral Village. Hong Kong University Press. str. 37.
- ↑ Lim, Benny (18 January 2017). „Nation building reboot needed”. The Straits Times. Arhivirano iz originala na datum 14 November 2018. Pristupljeno 19 November 2018.
- ↑ Ortmann, Stephan (2009). „Singapore: The Politics of Inventing National Identity”. Journal of Current Southeast Asian Affairs 28 (4): 23–46. DOI:10.1177/186810340902800402. ISSN 1868-4882.
- ↑ Singh, Bilveer (2017). Understanding Singapore Politics. World Scientific Publishing Company. str. 36.
- ↑ Diane K. Mauzy and R.S. Milne (2002). Singapore Politics Under the People's Action Party. Routledge. str. 147. ISBN 0-415-24653-9.
- ↑ Wan, Ming (2007-10-17) (en). The Political Economy of East Asia: Striving for Wealth and Power. CQ Press. ISBN 978-1-4833-0192-1.
- ↑ Cinar, Emre; Demircioglu, Mehmet Akif; Acik, Ahmet Coskun; Simms, Chris (2024-03-01). „Public sector innovation in a city state: exploring innovation types and national context in Singapore”. Research Policy 53 (2): 104915. DOI:10.1016/j.respol.2023.104915. ISSN 0048-7333.
- ↑ Diane K. Mauzy and R.S. Milne (2002). Singapore Politics Under the People's Action Party. Routledge. str. 147. ISBN 0-415-24653-9.
- ↑ Rodan, Gary. „The Internet and Political Control in Singapore”. Arhivirano iz originala na datum 24 February 2017. Pristupljeno 6 November 2017.
- ↑ Reyes, Sebastian (29 September 2015). „Singapore's Stubborn Authoritarianism | Harvard Political Review” (en). Harvard Political Review. Arhivirano iz originala na datum 30 January 2018. Pristupljeno 6 November 2017.
- ↑ „Singapore's Cadre System”. www.asiasentinel.com. Pristupljeno 2021-05-15.
- ↑ Lam, Peng Er (1999). Lee's lieutenants: Singapore's old guard. Allen & Unwin. ISBN 978-1-86508-172-4.
- ↑ „GIGA IAS Booth A9 at ICAS 10 Conference in Chiang Mai, Thailand, 20-23 July 2017”. Journal of Current Southeast Asian Affairs 35 (3): 204. 2016. DOI:10.1177/186810341603500312. ISSN 1868-1034.
- ↑ Oliver, Steven; Ostwald, Kai (2018). „Explaining Elections in Singapore: Dominant Party Resilience and Valence Politics” (en). Journal of East Asian Studies 18 (2): 129–156. DOI:10.1017/jea.2018.15. ISSN 1598-2408.
- ↑ „Index of Economic Freedom: Promoting Economic Opportunity and Prosperity by Country” (en). www.heritage.org. Pristupljeno 2021-11-18.
- ↑ Ortmann, Stephan (December 2009). „Singapore: The Politics of Inventing National Identity”. Journal of Current Southeast Asian Affairs 28 (4): 23–46. DOI:10.1177/186810340902800402.
- ↑ „SAF remains final guarantor of Singapore's independence”. Singapore: Channel NewsAsia. 1 July 2007. Arhivirano iz originala na datum 16 May 2011. Pristupljeno 19 February 2011.
- ↑ "Lunch Talk on "Defending Singapore: Strategies for a Small State" by Minister for Defence Teo Chee Hean" (Press release). Ministry of Defence. 21 April 2005. Archived from the original on 24 October 2007. Retrieved 19 February 2011.
Literatura
- Knjige
- Goh, Cheng Teik (1994). Malaysia: Beyond Communal Politics. Pelanduk Publications. ISBN 967-978-475-4.
- Yap, Sonny; Lim, Richard; Leong, Weng K. (2010). Men in White: The Untold Story of Singapore's Ruling Political Party. Straits Times Press. ISBN 9789814266512.
- Jayakumar, Shashi (2021). A History of the People's Action Party, 1985-2021. NUS Press. ISBN 9789813251281.
- Radovi
- "Singapore – People's Action Party" Arhivirano 10 December 2005 na Wayback Machine-u. Country Studies Series by the Federal Research Division of the Library of Congress. Retrieved 15 July 2020.
- James Chin, "The 2015 Singapore Swing: Depoliticised Polity and the Kiasi/Kiasu Voter" Arhivirano 6 August 2020 na Wayback Machine-u. The Round Table, Vol. 105, Iss. 2, 2016. DOI:10.1080/00358533.2016.1154383.
- James Chin, "The PAP model: can the 4G hold on to power?" {}. The Round Table, Vol. 112, Iss. 2, 2023. DOI:10.1080/00358533.2023.2201076.
- James Chin, "Singapore in transition to fourth generation leadership" {{ }}. The Round Table, Vol. 112, Iss. 2, 2023. DOI:10.1080/00358533.2023.2201056.
Vanjske veze
- www
.pap .org .sg
