Nikola Grulović
NIKOLA GRULOVIĆ | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
Profesija | obućarski radnik | |||||
Član KPJ od | 1919. | |||||
Učešće u ratovima | Oktobarska revolucija Narodnooslobodilačka borba | |||||
Odlikovanja | |
Nikola Grulović (1888-1959) je bio učesnik ruske revolucije i narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije, a nakon rata društveno-politički radnik FNR Jugoslavije, NR Srbije i AP Vojvodine.
Biografija
Grulović je rođen 4. decembra 1888. godine u selu Beška, kod Inđije, u Sremu. Posle završene osnovne škole, izučio je obućarski zanat. Godine 1906. kao obućarski radnik pristupio je sindikalnom pokretu, a od 1910. je član Srpske socijaldemokratske stranke.[1]
Ruska revolucija
- Glavni članak: Jugosloveni u Oktobarskoj revoluciji
Početkom Prvog svetskog rata mobilisan je od starne Austrougarske vojske i poslat na Istočni front. Posle zarobljavanja, stupio je u Jugoslovenski dobrovoljački korpus, ali je kasnije istupio i priključio se boljševicima.
Sudjelovao u Oktobarskoj revoluciji i građanskom ratu u Rusiji od 1917. do 1919 godine, kao komandant Prvog jugoslovenskog revolucionarnog puka, a potom i komesar Jugoslovenskog komunističkog puka.[1]
Početkom 1918. organizovao je manji jugoslovenski odred Crvene garde s kojim je ušao u sastav Prvog komunističkog Jugoslovenskog puka Crvene armije, i u kome je postao politički komesar.
Bio je i član sekreterijata Jugoslovenske komunističke grupe Ruske komunističke partije (boljševika). Sa Maksimom Čankom, Nikolom Kovačevićem i drugim formirao je Jugoslovenski revolucionarni savez u Kijevu.
Povratak u Jugoslaviju
- Glavni članci: Komunistički savez Pelagić i Komunistička partija Jugoslavije
Krajem 1918. godine u Moskvi je dogovoreno osnivanje ilegalne revolucionarne grupe u Kraljevini SHS. U februaru 1919. stigli su u Novi Sad posljednji iz Jugoslovenske komunističke grupe predsjednik Lazar Vukićević i Nikola Grulović.[2]
Po povratku u Vojvodini, Grulović je 27. februara 1919. sa grupom veterana ruske revolucije održao savetovanje u Novom Sadu na kom je odlučeno da naprave Kongres ilegalne komunističke organizacije na Fruškoj gori.[2] Početkom marta na saboru na brdu Stražilovu osnovan je Jugoslovenski komunistički revolucionarni savez Pelagić, čiji je Grulović bio predsednik.[1]
U aprilu 1919. na čelu grupe Pelagićevaca sudjeluje u Osnivačkom kongresu Socijalističke radničke partije (komunista).
Novembra 1920. godine je bio jedan od poslanika u skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, izabranih na listi Komunističke partije Jugoslavije u Sremu. Iste godine izabran je u Vukovaru za narodnog zastupnika Ustavotvorne skupštine.[1] Bio je delegat KPJ na Trećem kongresu Komunističke internacionale. Od 1935. godine bio je član Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju.
Drugi svetski rat
- Glavni članak: Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije
Učesnik je Narodnooslobodilačkog rata od 1941. godine. Za vreme rata vršio razne odgovorne dužnosti, bio član Glavnog štaba NOP odreda Srbije i Vrhovnog štaba NOV i POJ, član Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije, član Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu, član Narodnooslobodilačkog odbora za Vojvodinu i predsednik Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Vojvodine.
Period SFRJ
Posle oslobođenja Jugoslavije, 1945. godine, bio je najpre u diplomatskoj službi - delegat Jugoslavije u Savezničkoj kontrolnoj komisiji u Bukureštu, savetnik Jugolovenske ambasade u Moskvi i jugoslovenski poslanik u Helsinkiju. Kasnije je bio predsednik Republičkog veća Skupštine Narodne Republike Srbije. Bio član je Centralnog komiteta Komunističke partije Srbije, Saveznog odbora SSRN Jugoslavije i Saveznog odbora Saveza boraca Jugoslavije.
Umro je 19. februara 1959. godine u Beogradu. Sahranjen je u Aleji narodnih heroja na Novom groblju u Beogradu.
Dela
Grulović je napisao knjigu „Jugosloveni u ratu i Oktobarskoj revoluciji“, koja je izašla 1962. godine, tri godine posle njegove smrti.
Odlikovanja
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. godine i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden narodnog oslobođenja i Orden bratstva i jedinstva.
Literatura
Portal NOB Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi. |
- Mala enciklopedija prosveta (knjiga prva). Beograd 1959. godina
- Vojna enciklopedija (knjiga treća). Beograd 1972. godina.
Izvori
Povezano
- Jugosloveni u Oktobarskoj revoluciji
- Komunistička partija (boljševika) Srba, Hrvata i Slovenaca