Miroslav Cerar
|
Miroslav Cerar (r. 28. oktobar 1939. u Ljubljani, Kraljevina Jugoslavija) je nekadašnji slovenački i jugoslovenski gimnastičar koji je osvajao medalje na dvijema Olimpijskim igrama, četiri svjetska prvenstva i pet evropskih prvenstava.
Karijera
Cerarova međunarodna karijera započela je 1958. godine, kada je na Svetskom kupu u Moskvi na konju sa hvataljkama osvojio bronzanu medalju. Na Olimpijskim igrama 1960. u Rimu, Cerar je sa jugoslovenskim gimnastičkim timom zauzeo osmo i deveto mesto. Samostalno se takmičio samo na vratilu gde je zauzeo peto mesto.
Na Evropskom prvenstvu 1961. godine, održanom u Luksemburgu osvojio je četiri zlatne medalje: u višeboju, na konju sa hvataljkama, krugovima i razboju, a bronze je osvojio u preskoku. Na Svetskom kupu 1962. održanom u Pragu, on je osvojio zlato na vratilu, a na konju sa hvataljkama, ispred Borisa Šahlina (Šahlin, Boris Anfiяnovič). Na Evropskom prvenstvu u Beogradu održanom 1963. godine, osvojio čak šest medalja, četiri zlatne i po jednu srebrnu i bronzanu. Na Olimpijskim igrama održanim 1964. godine osvojio je dve medalje, jednu zlatnu i jednu bronzanu i šesto mesto na vratilu.
Na Evropskom prvenstvu 1965. godine održanom u Antverpenu, on je osvojio zlato na razboju, srebro na konju sa hvataljkama i bronzu na krugovima. Zlato na konju sa hvataljkama je osvojio Viktor Lisicki, što je bio jedan od dva ukupno poraza koja je Cerar doživeo u svojoj internacionalnoj karijeri na konju sa hvataljkama. Drugi poraz je doživeo 1967. godine na Evropskom prvenstvu protiv Mihajla Voronjina.
U međuvremenu Cerar je osvojio zlatnu medalju na Svetskom kupu 1966. održanom u Dortmundu u takmičenju na konju sa hvataljkama i bronzu na razboju.
Na Olimpijskim igrama održanim 1968. godine, u timskom delu je sa jugoslovenskom reprezentacijom je zauzeo 6. mesto, a pojedinačno je opet osvojio zlato na konju sa hvataljkama. Sledeće, 1969. godine, Cerar opet osvaja zlato na Evropskom prvenstvu, a na Svetskom prvenstvu 1970. godine održanom u Ljubljani, Cerar po treći put osvaja zlato i titulu svetskog šampiona na konju sa hvataljkama.
Miroslav Cerar svoju aktivnu gimnastičarsku karijeru završava 1971. godine, nakon povrede koju je doživeo na takmičenjeu u Japanu.
Privatno, Cerar je završio studije prava i radio je kao advokat. Obavljao je počasne dužnosti u Jugoslovenskom sportskom komitetu. Bio je prvi predsednik Slovenačkog olimpijskog komiteta, a sada je predsednik Slovenačke olimpijske akademije.
Bio je oženjen za gimnastičarku i istaknutu pravnicu Zdenku Cerar, sa kojom je imao sina Miru, također istaknutog pravnika.
Izabran je za Jugoslovenskog sportistu godine tri puta 1961., 1963. i 1964. godine. U 1999. godini Cerar je postavljen u Internacionalnu kuću slavnih za gimnastiku[1].
Reference
- ↑ „Miroslav Cerar”. International Gymnastics Hall of Fame. Pristupljeno May 12 2007.
Literatura
- Volker Kluge: Olympische Sommerspiele. Die Chronik II. Berlin 1998 ISBN 3-328-00740-7
- Volker Kluge: Olympische Sommerspiele. Die Chronik III. Berlin 2000 ISBN 3-328-00741-5
- Peter Matthews, Ian Buchanan, Bill Mallon: The Guinness International Who's Who of Sport. Enfield 1993 ISBN 0-85112-980-3
- p
- r
- u
- Franjo Mihalić (1957)
- Svetozar Gligorić (1958)
- Stanko Lorger (1959)
- Radivoj Korać (1960)
- Miroslav Cerar (1961)
- Milan Galić (1962)
- Miroslav Cerar (1963)
- Miroslav Cerar (1964)
- Branislav Lončar (1965)
- Vera Nikolić (1966)
- Ivo Daneu (1967)
- Đurđa Bjedov (1968)
- Dragan Džajić (1969)
- Desanka Pešut (1970)
- Sreten Damjanović (1971)
- Mate Parlov (1972)
- Marijan Beneš (1973)
- Mate Parlov (1974)
- Nenad Stekić (1975)
- Matija Ljubek (1976)
- Šaban Seidiju (1977)
- Dražen Dalipagić (1978)
- Miodrag Perunović (1979)
- Slobodan Kačar (1980)
- Borut Petrič (1981)
- Dragan Kićanović (1982)
- Dragutin Šurbek (1983)
- Šaban Trstena (1984)
- Dražen Petrović (1985)
- Veselin Vujović (1986)
- Mateja Svet (1987)
- Jasna Šekarić (1988)
- Dragomir Bečanović (1989)
- Dragutin Topić (1990)
- Dejan Savićević (1991)
- Slobodan Branković (1992)
- Igor Miladinović (1993)
- Jasna Šekarić (1994)
- Aleksandar Đorđević (1995)
- Aleksandra Ivošev (1996)
- Predrag Mijatović (1997)
- Dejan Bodiroga (1998)
- Vladimir Grbić (1999)
- Vladimir Grbić (2000)
- Aleksandar Šoštar (2001)
- Dejan Bodiroga (2002)
- Vladimir Vujasinović (2003)
- Denis Šefik (2004)
- Danilo Ikodinović (2005)
- Olivera Jevtić (2006)
- Novak Đoković (2007)
- Milorad Čavić (2008)
- Nađa Higl (2009)
- Novak Đoković (2010)
- Novak Đoković (2011)
- Milica Mandić (2012)
- Emir Bekrić (2013)
- Davor Štefanek (2014)
- Novak Đoković (2015)