Luigj Gurakuqi
Luigj Gurakuqi | |
---|---|
Luigj Gurakuqi | |
Biografske informacije | |
Rođenje | (1879-02-19)19. 2. 1879. Sakadar, Skadarski volajet, Osmansko Carstvo (danas Albanija) |
Smrt | 02. 3. 1925. (dob: 46) Bari, Italija |
Obrazovanje | |
Zanimanje | Pisac, novinar, političar |
Opus | |
Književni pravac | Albanski narodni preporod |
Znamenita djela | |
Emira | |
Nagrade | |
Narodni heroj Albanije | |
Potpis | |
Luigj Gurakuqi (poznat i kao Louis Gurakuchi, 19. februar 1879 – 2. mart 1925) bio je albanski književnik i političar. Bio je važna ličnost Albanskog narodnog preporoda i odlikovan je ordenom Narodnog heroja Albanije.[1]
Život
Mladost
Gurakuqi je rođen Skadru, u to vrijeme vilajetskom središtu Osmanskog Carstva, 19. februara 1879. godine. Pohađao je isusovačkom koledžu sv. Ksavijera (danas Srednja škola "Pjetër Meshkalla"), gdje su ga podučavali učitelji poput Antona Xanonija i Gaspera Jakova Mërturija. Kao učenik pisao je poeziju na talijanskom, latinskom i albanskom jeziku.[2] Godine 1897. odlazi u Italiju kako bi studirao na talijansko-albanskom koledžu San Demetrio Corone (Collegio di Sant'Adriana) pod vodstvom Jeronima de Rade, koji će na njega izvršiti snažan utjecaj.[2] Gurakuqi je također tri godine studirao medicinu u Napulju, ali njegovi su interesi bili više usmjereni na znanost i humanističke znanosti. U Napulju je stupio u kontakt s arbereškim književnim i političkim ličnostima i objavljivao albanske školske tekstove i jednu knjigu o prozodiji.[2] Pisao je i pjesme, koje je objavljivao pod pseudonimom Jakin Shkodra i Lekë Gruda. Objavljivao je članke u Albaniji, Driti, Kalendari-kombëtar, Liria e Shqipërisë i La nazione albanese.
Albanska nezavisnost
Godine 1908, nakon mladoturske revolucije, Gurakuqi se definitivno vratio u Albaniju i ubrzo postao jedna od vodećih ličnosti nacionalističkog pokreta, koji je 1912. doveo do neovisnosti zemlje. Zajedno s Gjergjem Fishtom, zastupao je skadarsko književno društvo Bashkimi (sh. Jedinstvo) Monastirskom kongresu na kongresu 1908. godine, a u septembru 1909. prisustvovao je kongresu u Elbasanu, koji je održan u vezi s organiziranjem nastave i obrazovanja na albanskom jeziku. Kad je 1. decembra 1909. u Elbasanu osnovano prvo albansko učilište za školovanje učitelja, Shkolla normale (danas poznato kao Sveučilište Aleksander Xhuvani), Luigj Gurakuqi imenovan je njegovim direktorom.[2] Gurakuqi je sudjelovao u Malesijskom ustanku 1911. godine i u ustanku u južnoj Albaniji 1912. godine,[3] a u martu te godine otputovao je u Skoplje i Đakovicu kako bi potaknuo otvoreni otpor turskoj vlasti i uključivanje Kosova u novu albansku državu.[2] Septembra 1912. godine Gurakuqi i Ismail Qemali otputovali su u Bukurešt kako bi se posavjetovali s brojnom albanskom dijasporom u vezi s albanskim geopolitičkim pitanjima.[4] Gurakuqi je sudjelovao u proglašenju albanske neovisnosti u Vlori 28. novembra 1912. i služio je kao ministar obrazovanja u prvoj albanskoj vladi, koju je prevodio čelu s Ismail Qemal.[5]
Austro–ugarska okupacija
Godine 1915, kada je crnogorska vojska zauzela njegov rodni Skadar, Gurakuqi je zarobljen i držan u zatvoru u Crnoj Gori sve do napada austrougarskih snaga.[2] Godine 1916. igrao je ulogu u Albanskoj književnoj komisiji za albanski pravopis, koja je također poticala objavljivanje školskih tekstova na albanskom jeziku. Tijekom austrougarske okupacije Skadra služio je kao generalni direktor obrazovanja i pomogao je osnivanju oko 200 osnovnih škola.[5]
Kneževina Albanija i Nolijeva vlada
Godine 1918. Gurakuqi je ponovno imenovan ministrom obrazovanja u novoosnovanoj vladi u Draču. Sljedeće godine prisustvovao je Pariškoj mirovnoj konferenciji. Godine 1921. u Kneževini Albaniji imenovan je ministrom unutarnjih poslova u vladi Hasana Prištine.[5] Godine 1924. Gurakuqi je bio jedan od vođa revolucije koja je srušila režim Ahmeta Zogua i uspostavila demokratsku vladu. Fan S. Noli postao je novi premijer, dok je Luigj Gurakuqi bio dio novog kabineta na mjestu ministra gospodarstva i financija[6] u toj kratkotrajnoj vladi. U augustu 1924. Gurakuqi je otputovao u Ženevu kako bi branio albanske interese u Ligi nacija, ali nakon što su Zoguove autoritarne snage srušile Nolijevu demokratsku upravu, bio je prisiljen pobjeći u Italiju.
Progonstvo i smrt
Nakon restauracije Zoguovog režima, Gurakuqi je živio u Bariju u Italiji, gdje ga je u jednom kafiću ubio Baltjon Stambolla.
Nasljeđe
Luigj Gurakuqi radio je u korist albanskog nacionalnog pitanja ne samo tako što je igrao aktivnu ulogu u javnom životu, već i tako što je doprinosio informativnim člancima u velikom broju albanskih časopisa. Osim toga, bio je autor i didaktičkih i obrazovnih djela i poezije, od kojih je velik dio objavljivao pod pseudonimima Lek Gruda i Jakin Shkodra. Zbirka njegovih stihova, prožeta snažnim rodoljubivim osjećajima i sentimentalnošću romantičnog nacionalizma, posthumno je objavio Gjon Kamsi u zbirci Vjershi (sh. Poezija, Bari: Gjikam, 1940) na 94 stranice.[5]
Počasti
Luigju Gurakuqiju dodjeljeni su naslovi narodnog heroja Albanije (alb. Hero i popullit) i učitelja naroda (alb. Mësues i popullit). Grad Skadar uvijek je bio ponosan na Luigja Gurakuqija, a 29. maja 1991. tamo je novoosnovano sveučilište nazvao njegovim imenom. Njegov kip stoji u središtu Skadra.[6]
Povezano
Reference
- ↑ Brisku, Adrian (2020). „Renegotiating the Empire, Forging the Nation-State: The Albanian Case through the Political Economic Thought of Ismail Qemali, Fan Noli, and Luigj Gurakuqi, c. 1890–1920s” (en). Nationalities Papers 48 (1): 158–174. DOI:10.1017/nps.2018.52. ISSN 0090-5992.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Robert Elsie (2010-03-19). Historical Dictionary of Albania. str. 178. ISBN 9780810873803. Pristupljeno 17 April 2012.
- ↑ Skendi 1967: str. 412.
- ↑ Skendi, Stavro (1967). The Albanian national awakening. Princeton: Princeton University Press. str. 459. ISBN 9781400847761.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 Elsie 2010: str. 179 harvnb error: no target: CITEREFElsie2010 (help)
- ↑ 6,0 6,1 Sherer, Stan (1997). Long life to your children!: a portrait of High Albania. University of Massachusetts Press. str. 20. ISBN 1-55849-097-3.
Vanjske veze
- Wikimedia Commons ima još multimedijalnih datoteka vezanih za: Luigj Gurakuqi
- p
- r
- u
- Filip Shiroka
- Sami Frashëri
- Ndoc Nikaj
- Ndre Mjeda
- Andon Zako Çajupi
- Luigj Gurakuqi
- Leonardo de Martino
- Pashko Babi
- Aleks Stavri Drenova
- Petro Nini Luarasi
- Risto Siliqi
- Mihal Grameno
- Foqion Postoli
- Gjergj Fishta
- Theofan Stilian Noli
- Millosh Gjergj Nikolla
- Kristo Floqi
- Vinçens Prennushi
- Ndre Zadeja
- Ilo Mitkë Qafzezi
- Haki Stërmilli
- Lasgush Poradeci
- Faik Konica
- Et'hem Haxhiademi
- Shefki Hysa
- Zef Zorba
- Primo Shllaku
- Dhimitër Shuteriqi
- Shefqet Musaraj
- Sterjo Spasse
- Petraq Zoto
- Petro Marko
- Sejfulla Malëshova
- Fatmir Gjata
- Kolë Jakova
- Musine Kokalari
- Llazar Siliqi
- Jakov Xoxa
- Ismail Kadare
- Dritëro Agolli
- Dhimitër Xhuvani
- Ali Abdihoxha
- Esad Mekuli
- Fatos Arapi
- Ali Podrimja
- Kasëm Trebeshina
- Sinan Hasani
- Mirko Gashi
- Azem Shkreli
- Martin Camaj
- Adem Demaçi
- Anton Pashku
- Musa Ramadani
- Sabri Hamiti
- Eqrem Basha
- Teki Dervishi
- Rexhep Qosja
- Beqir Musliu
- Zejnullah Rrahmani
- Mehmet Kraja
- Ridvan Dibra
- Besnik Mustafaj
- Kolec Traboini
- Bashkim Shehu
- Beqe͏̈ Cufaj
- Luljeta Lleshanaku
- Leon Qafzezi
- Fatos Kongoli
- Ben Blushi
- Entela Kasi
- Ornela Vorpsi
- Jeton Neziraj
- Migjen Kelmendi
- Fatos Lubonja
- Sabit Rrustemi
- Gëzim Hajdari
- Arian Leka
- Flutura Açka
- Rudi Erebara
- Ledia Dushi
- Elvis Malaj
- Lindita Ahmeti
- Mimoza Ahmeti