Kobalt(II) hlorid
Kobaltohlorid | |||
---|---|---|---|
IUPAC ime |
| ||
Drugi nazivi | Kobalto-hlorid | ||
Identifikacija | |||
CAS registarski broj | 7646-79-9 Y, 16544-92-6 (dihydrate) 7791-13-1 (hexahydrate) | ||
PubChem[1][2] | 3032536 | ||
ChemSpider[3] | 22708 Y | ||
UNII | EVS87XF13W Y | ||
EINECS broj | 231-589-4 | ||
UN broj | 3288 | ||
ChEBI | 35696 | ||
RTECS registarski broj toksičnosti | GF9800000 | ||
Jmol-3D slike | Slika 1 | ||
| |||
| |||
Svojstva | |||
Molekulska formula | CoCl2 | ||
Molarna masa | Anhydrous 129.84 g/mol Hexahydrate 237.93 g/mol | ||
Agregatno stanje | videti tekst | ||
Gustina | 3.356 g/cm³, osnovno | ||
Tačka topljenja | 735 °C | ||
Tačka ključanja | 1049 °C (1322 K) | ||
Rastvorljivost u vodi | 45 g/100 ml (7 °C) 53 g/100ml (20 °C) | ||
Struktura | |||
Kristalna rešetka/struktura | CdCl2 struktura | ||
Geometrija molekula | Oktaedar | ||
Opasnost | |||
EU-klasifikacija | Toksičan (T) Kancerogen Štetan po životnu sredinu (N) | ||
R-oznake | R49, R22, R42/43, R50/53 | ||
S-oznake | S2, S22, S53, S45, S60, S61 | ||
Tačka paljenja | nije zapaljiv | ||
Srodna jedinjenja | |||
Drugi anjoni | Kobalt(II) fluorid Kobalt(II) bromid Kobalt(II) jodid Kobalt(II) oksid | ||
Drugi katjoni | Rodijum(III) hlorid Iridijum(III) hlorid | ||
| |||
Infobox references |
Kobaltohlorid je neorgansko hemijsko jedinjenje hemijske formule CoCl2.
Dobijanje
Kada se na oksid ili karbonat kobalta deluje hlorovodoničnom kiselinom, prvo će kristalisati heksahidrat, koji sa povećanjem temperature postaje monohidrat (oko 100 °C), a potom i anhidrovana so (oko 120 °C).[4]
Svojstva
Heksahidrat se javlja u vidu rubin-crvenih monokliničnih kristala, dok je anhidrovani hlorid zatvorenoplav, ali daje ružičaste rastvore u hladnoj vodi. Zagrevanjem, na oko 50 °C ti rastvori postaju plavi. Pretpostavka je da ružičasti rastvori sadrže razne hidratisane jone, dok plavi sadrže kompleksne jone.[4]
Upotreba
Ružičasti rastvor se koristi kao „nevidljivo mastilo“. Kada se njime piše po hartiji nije vidljiv, ali postaje ukoliko se hartija zagreva i tada daje plavu boju. Hlađenjem na vlažnom vazduhu, boja iščezava.[4]
Izvori
- ↑ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519. edit
- ↑ Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1.
- ↑ Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846. edit
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Parkes, G. D. & Fil, D. 1973. Melorova moderna neorganska hemija. Naučna knjiga. Beograd.