Julio Lozano Díaz
Julio Lozano Díaz | |
---|---|
Predsjednik Hondurasa | |
Mandat 5. prosinca 1954. – 21. listopada 1956. | |
Potpredsjednik | bez potpredsjednika |
Prethodnik | Juan Manuel Gálvez |
Nasljednik | Vojna hunta Roberto Gálvez Barnes Roque Jacinto Rodríguez Herrera Héctor Caraccioli Moncada |
Rođenje | 27. ožujka 1885. Tegucigalpa, Honduras |
Smrt | 20. kolovoza 1957. Miami, FL, Sjedinjene Države |
Politička stranka | Nacionalna stranka |
Supružnik | Laura Vigil de Lozano |
Zanimanje | računovođa |
Julio Lozano Díaz (Tegucigalpa, 27. ožujka 1885. – Miami, FL, 20. kolovoza 1957.) bio je honduraški političar, najpoznatiji po tome što je bio potpredsjednik (1949. – 1954.) i predsjednik Hondurasa (1954. – 1956.).
Rođen u Tegucigalpi, Lozano Díaz je bio školovani računovođa te je prije političke karijere radio u administraciji nekoliko honduraških i stranih kompanija. Godine 1933. postao je potpredsjednik Nacionalnog kongresa, a obnašao je i ministarske funkcije u administracijama predsjednika Tiburcija Caríasa Andina i Juana Manuela Gálveza Duróna; u potonjoj administraciji je bio i potpredsjednik. Godine 1953. održani su opći izbori u Hondurasu, na kojima je pobijedio liberalni kandidat Ramón Villeda Morales, ali bez potrebne apsolutne većine, što je dovelo do pat pozicije u kojoj je stara vlast faktički nastavila obnašati svoje dužnosti, unatoč smjeni.
Kada je Gálvez Durón u studenom 1954. godine napustio zemlju zbog obavljanja zdravstvenih pretraga u Sjedinjenim Državama, Lozano Díaz je preuzeo predsjedničke dužnosti te ubrzo (već u prosincu) uzurpirao vlast, vjerujući kako je Gálvez Durón odstupio s funkcije zbog zdravstvenih razloga. Uz to, iskoristio je i pat poziciju nastalu nakon izbora 1953. godine, tvrdeći kako Villeda nije legalno izabrani nasljednik (Villeda i još neki liberalni čelnici su potjerani u egzil). Lozano Díaz je bio izrazito omražen predsjednik, a njegove političke odluke bile su izrazito nepopularne među narodom; s druge strane, Richard Nixon, tadašnji potpredsjednik Sjedinjenih Država, posjetio je Lozana i tako mu pružio podršku. Lozanu u prilog nisu išle ni česte bolesti, koje su ga pogađale tokom uzurpiranog mandata.
Dok je Lozano nastojao konsolidirati vlast, u zemlji je jačao otpor te je došlo do formiranja skupine unutar honduraške vojske koja je već u kolovozu htjela izvesti državni udar, ali su planovi odgođeni. Lozano i njegova koalicija su nedugo zatim pobijedili na namještenim izborima, što je bio direktni povod za vojni udar koji će se dogoditi u listipadu 1956. godine. Vojska, koja je već ranije htjela svrgnuti Lozana, izvela je mirni puč, poništila izbore i preuzela kontrolu nad državom; tokom narednih nešto više od godinu dana, zemljom će upravljati vojna hunta, koja je omogućila demokratizaciju zemlje.
Nakon svrgavanja u puču, Lozano Díaz je pobjegao iz zemlje te je na koncu umro u Miamiju 1957. godine.
- p
- r
- u
(1824–1838)
- Dionisio de Herrera (1824–1827)
- José Justo Milla (1827)
- Anacleto Bendaña (1827)
- José Jeronimo Zelaya (1827)
- Francisco Morazán (1827–1828)
- Diego Vigil (1828–1829)
- Francisco Morazán (1829)
- Juan Ángel Arias (1829–1830)
- Francisco Morazán (1830)
- José Santos Díaz del Valle (1830–1831)
- José Antonio Márquez (1831–1832)
- José Francisco Milla (1832–1833)
- Joaquín Rivera Bragas (1833)
- Francisco Ferrera (1833–1834)
- Joaquín Rivera Bragas (1834)
- José María Bustillo (1834–1835)
- Joaquín Rivera Bragas (1835–1836)
- José María Martínez (1836–1837)
- Justo José de Herrera (1837–1838)
(1838–1839)
- José María Martínez Salinas (1837–1838)
- José Lino Matute (1838–1839)
- Juan Francisco de Molina (1839)
- Felipe Neri Medina (1839)
- Juan José Alvarado (1839)
- José María Guerrero (1839)
- José María Bustillo (1839)
- Vijeće ministara (1839)
(1839–danas)
- José Francisco Zelaya (1839–1841)
- Francisco Ferrera (1841–1843)
- Vijeće ministara (1843)
- Francisco Ferrera (1843–1845)
- Vijeće ministara (1845)
- Coronado Chávez (1845–1847)
- Vijeće ministara (1847)
- Juan Lindo (1847–1848)
- Felipe Bustillo (1848)
- Juan Lindo (1848–1852)
- José Francisco Gómez (1852)
- José Trinidad Cabañas (1852–1853)
- José Francisco Gómez (1853)
- José Trinidad Cabañas (1853–1855)
- Juan Francisco López (1855)
- José Santiago Bueso (1855)
- Francisco de Aguilar (1855–1856)
- José Santos Guardiola (1856–1862)
- José Francisco Montes (1862)
- Victoriano Castellanos Cortés (1862)
- José Francisco Montes (1862–1863)
- José María Medina (1863)
- Francisco Inestroza (1863–1864)
- José María Medina (1864–1865)
- Crescencio Gómez Valladares (1865–1866)
- José María Medina (1866–1867)
- Juan Francisco López (1867)
- José María Medina (1867–1868)
- Vijeće ministara / José María Medina (1868–1869)
- Francisco Cruz Castro (1869–1970)
- José María Medina (1870)
- Inocente Rodríguez (1870)
- José María Medina (1870–1872)
- Crescencio Gómez Valladares (1872)
- Carlos Céleo Arias (1872–1874)
- Ponciano Leiva Madrid (1874–1876)
- José María Zelaya (1876)
- Ponciano Leiva Madrid (1876)
- Marcelino Mejía (1876)
- Crescencio Gómez Valladares (1876)
- José María Medina (1876)
- Marco Aurelio Soto (1876–1883)
- Vijeće ministara (1883)
- Luis Bográn Barahona (1883–1886)
- Ponciano Leiva Madrid / Luis Bográn Barahona (1886–1887)
- Luis Bográn Barahona (1887–1891)
- Ponciano Leiva Madrid (1891–1893)
- Rosendo Agüero (1893)
- Domingo Vásquez Toruño (1893–1894)
- Policarpo Bonilla (1894–1899)
- Terencio Sierra (1899–1903)
- Vijeće ministara (1903)
- Juan Ángel Arias (1903)
- Manuel Bonilla (1903–1907)
- Privremena vladina hunta (1907)
- Miguel Rafael Dávila (1907–1911)
- Francisco Bertrand Barahona (1911–1912)
- Manuel Bonilla (1912–1913)
- Francisco Bertrand Barahona (1913–1915)
- Alberto de Jesús Membreño (1915–1916)
- Francisco Bertrand Barahona (1916–1919)
- Vijeće ministara (1919)
- Rafael López Gutiérrez (1919)
- Vicente Mejía Colindres (1919)
- Francisco Bográn Barahona (1919–1920)
- Rafael López Gutiérrez (1920–1924)
- Vijeće ministara (1924)
- Vicente Tosta Carrasco (1924–1925)
- Miguel Paz Barahona (1925–1929)
- Vicente Mejía Colindres (1929–1933)
- Tiburcio Carías Andino (1933–1949)
- Juan Manuel Gálvez (1949–1954)
- Julio Lozano Díaz (1954–1957)
- Vojna hunta (1956–1957)
- Ramón Villeda Morales (1957–1963)
- Oswaldo López Arellano (1963–1971)
- Ramón Ernesto Cruz (1971–1972)
- Oswaldo López Arellano (1972–1975)
- Juan Alberto Melgar (1975–1978)
- Policarpo Paz García (1978–1982)
- Roberto Suazo Córdova (1982–1986)
- José Simón Azcona (1986–1990)
- Rafael Leonardo Callejas (1990–1994)
- Carlos Roberto Reina (1994–1998)
- Carlos Roberto Flores (1998–2002)
- Ricardo Maduro (2002–2006)
- Manuel Zelaya (2006–2009)
- Roberto Micheletti (2009–2010)
- Porfirio Lobo (2010–2014)
- Juan Orlando Hernández (2014–2022)
- Xiomara Castro (2022–danas)