Jonas Lie (pisac)
Jonas Lie | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | (1833-11-06)6. 11. 1833. Modum (Buskerud) |
Smrt | 5. 6. 1908. (dob: 74) Stavern (Larvik, Vestfold) |
Nacionalnost | Norvežanin |
Opus | |
Jezik | norveški |
Znamenita djela | |
|
Jonas Lie (Modum, 1833 – Stavern, 1908) bio je norveški pisac, jedan od najrelevantnijih romanopisaca norveške književnosti u drugoj polovici 19. stoljeća.
Život
Jonas Lauritz Idemil Lie rođen je 1833. u gradu Modumu, u južnoj Norveškoj, kao sin suca Monsa Liea (1803–1881) i Pauline Christine Tiller (1799–1877). Kad mu je bilo pet godina, njegov otac je imenovan javnim službenikom u Tromsøu, na ulazu u Sjeverni pol, gdje je mali Jonas živio šest godina i gdje će ga fascinirati likovi ruskih, laponskih i finskih trgovaca i ribara. Studirao je na latinskoj školi u Bergenu i 1861. upisao Univerzitet u Kristianiji gdje je upoznao Henrika Ibsena i Bjørnstjerna Bjørnsona. Diplomirao je pravo 1857. i započeo svoju pravničku karijeru, posvećujući u međuvremenu svoje slobodno vrijeme čitanju.
Godine 1860. oženio je Thomasine Henriette Lie (1833–1907), svoju vršnjakinju i rodicu s očeve strane. Sljedećih godina par će imati troje djece[α 1], te je Thomasine tjerala supruga da piše i čvrsto ga podržavala. Godine 1866. napisao je svoje prvo književno djelo, zbirku pjesama koja nije imala veliki uspjeh. Potom je počeo se baviti novinarstvom i ubrzo mu se rodio četvrti sin Erik[α 2]. Jonas je debitirao kao pisac pripovjetkom Vidovnjak (1870), u kojoj je prikazao surovu prirodu krajnjeg sjevera Norveške, teritorija bogata raznim uvjerenjima i narodnim legendama. Godine 1870. objavio je roman Den Fremsynte, koji je imao određeni uspjeh. U tim prvim djelima imamo obilje opisa bliskih realističkoj estetici iz toga vremena, s posebnom pažnjom na sitne aspekte života ljudi sa sjevera.
Godine 1871. odobrena mu je državnu podrška za književni rad i cijela je porodica odselila na kontinent, u Rim (1871-1878). Ovdje je Jonas napisao neke proze prožete dubokim osjećajem misterije: Tremasteren Fremtiden (1872), Lodsen og hans Hustru (1874) i Faustina Strozzi (1875). Godine 1878. obitelj se preselila u Njemačku (1878-1882), gdje su se prvo nastanili u Stuttgartu, zatim u Dresdenu i konačno u Berchtesgadenu u Bavarskoj.
Godine 1882. opet su odselili, ovaj put u Pariz (1882-1906). Među raznim razlozima, njegov sin Mons želio je studirati kao violinist i Pariz se činio najprikladnijim odredištem. Ovdje je bračni par Lie se družoio s generacijom norveških boema u egzilu, posebice s Knutom Hamsunom i Hansa Kincka, ali i s Henrikom Ibsenom, Bjørnstjernom Bjørnsonom, Edvarda Griega, Georga Brandesa. Godine 1983. Jonas objavljuje svoje remek-djelo Familien paa Gilje, roman buržoaskog miljea i realističkog stila. Roman govori o obiteljskom životu državnog službenika na farmi u Valdresu, a naglasak je na načinu života, sreći i na razvoju koje doživljavaju njihove kćeri. Porodica se sastoji od kapetana Jægera, njegove supruge Ma, kćeri Thinke (Cathinke), Thee, Inger-Johanne i sina Jørgena. Kućni učitelj Grip je glas autorovih ideja o budućnosti i o slobodi, ali i ljubavni pretendent za Inger-Johannu. Ovdje autor otkriva svoj talent pripovjedača, uvodeći nove teme i nove formalne tehnike u norveškoj fikciji. Realistični pjesnik mora, Lie je ovdje tvorac stilskog impresionizma u virtuoznoj verziji. Jednako izvanredan Kommandørens døtre uslijedio je 1886. godine. Godine 1892. porodica je u kuću primila svog unuka Jonasa Liea, koji je nedavno ostao siroče od oca.
Zatim, egzil u Europi se okončava 1893. kada su Lie i supruga se preselili u blizini Kristiansunda. Od tog trenutka, pa sve do smrti, postao je vrlo plodan i posvetio se brojnim djelima.
Dana 21. januara 1904. kralj Oscar II dodijelio mu je Veliki križ Reda Svetog Olava «za izvrstan pjesnički rad». 22. jula 1906. Thomasine i Jonas Lie uselili su se u kuću u Stavernu. Thomasine je umrla 1907. a Jonas je za njom nestao u istom mjestu 5. juna 1908. godine.
Njegov sin Erik Lie (1869–1943) dobit će sina Jonasa Lia (1899–1945), norveškog političara i policajca. Pisac Jonas Lie je tetak slikara Jonasa Lia (1880-1940). Naime tetka mlađeg Jonasa je Thomasine Lie, piščeva supruga. A Thomasine Lie je bila ta koja je 1880. savjetovala svom bratu da sina nazove Jonas. Drugi pisac u obitelji bio je Bernt Bessesen Lie (1868–1916), Jonasov rođak s očeve strane.
Djela
- Digte (Pjesme, 1866)
- Den Fremsynte (Vidovnjak, 1870)
- Tremasteren Fremtiden (Tro-drvo Budućnost, 1872)
- Fortællinger og Skildringer fra Norge (Priče i portreti iz Norveške, 1872)
- Lodsen og hans Hustru (Kormilar i njegova žena, 1874)
- Faustina Strozzi (1875)
- Thomas Ross (1878)
- Adam Schrader (1879)
- Grabows Kat (Grabowa mačka, komedija, 1880)
- Drammen og vakre historier derfra (Drammen i lijepe priče odatle, 1880)
- Rutland (1880)
- Gaa Paa! (Naprijed!, 1882)
- Livsslaven (Rob života, 1883)
- Familien paa Gilje (Giljeva porodica, 1883)
- En Malstrøm (Vrtlog, 1884)
- Otte Fortællinger (Osam priča, 1885)
- Kommandørens døtre (Komandantove kćeri, 1886)
- Et Samliv (Suživot, 1887)
- Majsa-Jons (1888)
- Digte (Pjesme, 1889)
- Onde Magter (Zle sile, 1890)
- Trold (Trol, 1891)
- Hunnørnen (Ženka orla, 1892)
- Niobe (Nioba, 1893)
- Lystige Koner (Pohotne žene, 1894)
- Naar Sol gaar ned (Kada sunce zađe, 1895)
- Dyre Rein (Dragi moj sobe, 1896)
- Lindelin (1897)
- Faste Forland (1899)
- Wullfie og Compani (Wullfie i drugovi, 1900)
- Naar Jerntæppet falder (Kada padne željezna zavjesa, 1901)
- Ulfvungerne (Ulfvungerovci, 1903)
- Østenfor Sol, vestenfor Maane og bagom Babylons Taarn! (Istočno od Sunca, zapadno od Mjeseca i iza Babilonske kule!, 1905)
- Havets Fantasier (Fantazije mora, posmrt. 1909)