Gerardo Machado
Gerardo Machado | |
---|---|
5. predsjednik Kube | |
Mandat 20. svibnja 1925. – 12. kolovoza 1933. | |
Prethodnik | Alfredo Zayas |
Nasljednik | Alberto Herrera (v.d.) |
Rođenje | 28. rujna 1871. Camajuaní, Kuba (tada Španjolska Kuba) |
Smrt | 29. ožujka 1939. Miami Beach, FL, Sjedinjene Države |
Politička stranka | PLC |
Supružnik | Elvira Machado Nodal |
Zanimanje | general, političar |
Gerardo Machado y Morales (Camajuaní, 28. rujna 1871. – Miami Beach, FL, 29. ožujka 1939.) je bio kubanski general u ratu za nezavisnost i kasniji predsjednik. Machado je bio jedan od najuglednijih kubanskih političara nakon sticanja nezavisnost, ali je kao predsjednik organizirao i provodio krvavu tiraniju zbog čega ga se u matičnoj zemlji danas smatra diktatorom.
Rođen je u obitelji španjolskog porijekla te je odrastao na obiteljskoj farmi. U svojom dvadesetima se bavio uzgojem i prodajom duhana. Njegov je otac sudjelovao u Desetogodišnjem ratu i stekao čin majora. Kada je 1895. izbio Kubanski rat za nezavisnost, Machado se pridružio kubanskim snagama te je do 1898. postao jedan od najmlađih generala među kubanskim snagama. Nakon rata, Machado je postao biznismen, a kasnije je ušao u politiku kao zastupnik liberala.
Dana 20. svibnja 1925., Machado je izabran za predsjednika Kube. Njegov prvi mandat koincidirao je s periodom prosperiteta, što je omogućilo dobru suradnju sa Sjedinjenim Državama (unatoč Machadovom obećanju da će dokinuti Plattov amandman) i ambiciozan projekt javnih radova. Machadova ideja bila je da Kuba postane "Švicarska dvaju Amerika". Iako je tokom izborne kampanje 1924. govorio kako ne želi biti reizabran, Machado je nakon nekoliko godina na vlasti promijenio svoju odluku te se ponovo kandidirao 1928. godine. Ovo ne bi bilo sporno da Machado nije postepeno uvodio despotsku vladavinu i praktički silom osvojio drugi mandat. Prisilni continuismo i upadanje Kube u gospodarske probleme dovelo je do brojnih građanskih nemira i političke nestabilnosti. Velike probleme predstavljalo je i Machadovo podupiranje bogatih plantažera i američke elektroindustrije, koja je financirala njegovu reizbornu kampanju s $1,000,000.
Pokret otpora, u kojem su sudjelovali brojni studenti, počeo se formirati oko 1930. godine. Iako isprva studentsko-radnički pokret, otpor je ubrzo obuhvatio i većinu građanskog sloja. Machado je reagirao tako što je uveo krvavu diktaturu, što je dovelo do brojnih ubojstava i atentata na studente i pripadnike pokreta otpora. S druge strane, Machado je također bio meta nekoliko neuspjelih pokušaja atentata, najznačajniji među kojima je bio onaj skupine ABC u kojem je ubijen predsjednik senata, Clemente Vazquez Bello. Kada je otpor 1933. godine prerastao u revoluciju, Machado je morao hitno napustiti Kubu avionom te je izbjegao u Sjedinjene Države. Iste godine pojavio se na naslovnici TIME-a. Umro je u Miami Beachu 1939. godine.
- p
- r
- u
(1902–1959)
- Tomás Estrada Palma (1902–1906)
(1906–1909)
- William Howard Taft (1906)
- Charles Edward Magoon (1906–1909)
(1902–1959)
- José Miguel Gómez (1909–1913)
- Mario García Menocal (1903–1921)
- Alfredo Zayas y Alfonso (1921–1925)
- Gerardo Machadoa (1925–1933)
- Alberto Herrera y Franchi (1933)
- Carlos Manuel de Céspedes y Quesada (1933)
- Pentarhija iz 1933.
- Grau
- Portela
- Irisarri
- Carbó
- Franca
- Ramón Grau (1933–1934)
- Carlos Hevia (1934)
- Manuel Márquez Sterling (1934)
- Carlos Mendieta (1934–1935)
- José Agripino Barnet (1935–1936)
- Miguel Mariano Gómez (1936)
- Federico Laredo Brú (1936–1940)
- Fulgencio Batista (1940–1944)
- Ramón Grau (1944–1948)
- Carlos Prío Socarrás (1948–1952)
- Fulgencio Batistab (1952–1955)
(1959–danas)
- Anselmo Alliegro y Milá (1959)
- Carlos Manuel Piedra (1959)
- Manuel Urrutia Lleó (1959)
- Osvaldo Dorticós Torrado (1959–1976)
- Fidel Castro (1976–2008)
- Raúl Castro (2008–2018)
- Miguel Díaz-Canel (2018–danas)
b Fulgencio Batista je od 10. ožujka 1952. do 24. veljače 1955. bio vršitelj dužnosti predsjednika.