Arheološko nalazište Založje
Arheološko nalazište u Malom Založje nalazi se na padinama Grmeča, 6 km sjeveroistočno od Bihaća, Bosna i Hercegovina. Iskopavanja su vršena 1954. godine na lokalitetu Gromile, pod vodstvom Irme Čremošnik, a sva relevantna građa je objavljena. Materijal se nalazi u Muzeju Unsko-sanskog kantona u Bihaću.
Nalazi
Na platou brežuljka Gromile otkrivena je jedna crkva i jedna zgrada. Na ivici tog brežuljka, na udaljenosti nešto preko 100 m, otkrivena je druga crkva, sa ukopanim grobovima unutar zidova. U grobu br. 2, uz sjeverni zid crkve, nađena je ploča sa urezanim prikazom japodskih konjanika. Služila je kao pokrovna ploča, a nalazila se u nivou poda, što znači da je grob istovremen sa crkvom.
Konzervacija crkava nije urađena. Lokalitet nije bio stavljen pod zakonsku zaštitu. Na mjestu nalaza na Gromilama danas je uglavnom šiblje i trava, a ostali dio terena je preoran ili pod travom.
Ranohrišćanske bazilike
Slučaj dvaju vjerskih objekata iz istog vremena je pronađen i u Skelanima na Drini. Jedan od njih je orijentiran prema istoku dok je položaj drugog proizvoljan i otprilike prema jugu. Takva građevina u Založju bogato je ukrašena kamenim namještajem, dok je njima odgovarajuća građevina u Skelanima manjih dimenzija i jednostavna, ali u odnosu na naselje, postavljena na istaknutiji položaj. Raspored i odnos dviju kultnih građevina govori o postojanju i dviju crkvenih organizacija u jednom mjestu. Ako se ima u vidu vrijeme za koje se vežu (490-593 god.) onda se smatra da je jedna od njih služila kao bogomolja pripadnicima trinitetnog, nikejskog "pravovjernog" smjera, uglavnom domaćim žiteljima, dok je druga pripadala istočnogotskim arijancima. Razlike između jedne i druge skupine bile su dogmatskog, a manje liturigijskog karaktera - radilo se o priznavanju Isusa kao božanstva - pa se na namještaju crkvi nije primjećivala znatnija razlika.
Ukras ovih crkvi se znatno razlikovao od onoga u srednjoj Bosni. Izrazito antički karakter ornamenata, znak je prije svega blizine kulturnih centara Zapada.
Stambena zgrada
Stambena zgrada u Založju, kao i ona u Rankovićima kod Novog Travnika, izvedena je u obliku izduženog pravougaonika, sa tri prostorije, od kojih je srednja mnogo uža od ostale dvije. Razlika je u tome što se kod ove u Založju trijem nalazio oko cijele zgrade. Zbog slabo sačuvanih zidova detalji građevine ostali su nepoznati. Datirana je u isto vrijeme kada i bazilike.[1]
Kamena ploča
- Glavni članak: Kamena ploča sa japodskim konjanicima iz Založja
Kamena ploča sa japodskim konjanicima iz Založja je od lapora, lokalnog kamena bihacita, dimenzija 1.94x0.74x0.1 m. Figuralne urezane predstave nalaze se na dužoj površini, a ostaci predstava na obje uske bočne površine. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 12. maja 2003. godine u Sarajevu, donijela je odluku da se ploča proglasi za nacionalni spomenik BiH.[2] Datirana je u period I-II stoljeća naše ere.[3]
Literatura
- Irma Čremošnik - Arheološka istraživanja u okolici Bihaća. Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija), nova serija, sveska XIII, Zemaljski muzej, Sarajevo 1958, 117-136.
- Irma Čremošnik - Spomenik sa japodskim konjanicima iz Založja kod Bihaća. Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija), nova serija, sveska XIV, Zemaljski muzej, Sarajevo 1958, 103-111.
Izvori
- ↑ „Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE”. Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Arhivirano iz originala na datum 2023-08-06. Pristupljeno 9. 2. 2016.
- ↑ „Ulomak kamene japodske urne sa predstavom japodskih konjanika”. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Arhivirano iz originala na datum 2021-02-22. Pristupljeno 9. 2. 2021.
- ↑ „Branka Raunig: UMJETNOST I RELIGIJA PRAHISTORIJSKIH JAPODA”. Djela Akademije BiH, Sarajevo 2004 accessdate= 9. 2. 2023. Arhivirano iz originala na datum 2023-08-20. Pristupljeno 2023-09-03.